Arhiva sadržaja - Srpanj 24, 2012

Nek se uče po Zagori dica, da se u njoj piva ojkavica: plakat s ovim sloganom i fotografijama jedrih cura i kršnih momaka u narodnim nošnjama, najčešće prikačen na malo deblja stabla uz seoske puteve, pozivao je sve živo i obdareno ušima (ajde dobro sad, ne samo ušima nego i sluhom za minule zemane) na 3. sabor ojkavice, u mjestu Sitno, općina Prgomet, gdje sam se prošle subote, stjecajem dobrih okolnosti, zatekao u društvu Ante Beje iz obližnjeg Radošića, dobrog poznavaoca rečenog vrlo osebujnog glazbenog izričaja (ali ipak iz “druge ruke“ jer se njegova obitelj odavno “spustila“ u Kaštela).

Stojeći na komadu asfalta opkoljenu reklamama za pivo - ispred oveće zgrade zaista „neuhvatljivog” arhitektonskog stila, kojoj su se iza leđa na ražnjima vrtili janjci, a ispred nje kao krijesnice promicala autocestom svjetla automobila u kojima nitko nije obraćao pažnju na autentični ulomak okamenjenog vremena pokraj puta - naslušao sam se ojkalica koliko me uho nosi. I na trenutke bio uvjeren kako taj, malo je reći gromki, pjev mora imati neke veze s plašenjem vukova ili s nekim sličnim egzistencijalnim porivima i atavizmima. Ali, dalo se zapaziti, u ojkalicama ne prevladavaju, kako se to možda moglo očekivati, junački epski momenti, već je puno više onih lirskih, ljubavnih, mekanih i mudrih. “Neću jisti bobica i leće, neću ljubit šta mi srce neće“; “Teško ženi koja je poštena, kad ostari nema uspomena“...

Otkud (baš) ovaj uvod u Dalmovnicu koja se “napenalila“ progovoriti riječ-dvije na (uvijek) aktualne teme baštine i tzv. održivog razvoja, izvan svake sumnje vrlo relevantne i za našu Dalmaciju, bogatu, reklo bi se, baštinom i siromašnu razvojem, odnosno željnu projekata koji će osigurati ekonomsku i svaku drugu budućnost na temeljima koji se neće urušiti čim se ta budućnost počne događati? Pa, odatle što sam na internetu naletio na podatak da u registar Svjetske nematerijalne baštine, dakle one zaštićene “paragrafima“ UNESCO-a, iz Lijepe naše treba žurno uvrstiti upravo ojkanje i pridružiti ga bisernoj ogrlici na kojoj su već čipkarstvo, zvončari Kastavštine, procesija u Gorjanima, hvarska procesija za križem, festa sv. Vlaha u Dubrovniku, istarsko dvoglasno pjevanje, sinjska Alka, izrada licitara, bećarac, izrađivanje dječjih igračaka u Hrvatskom zagorju i “nijemo kolo“ iz Dalmatinske zagore.

Rubrika: