Kako za sebe voli kazati da je zagvožđanka slikarica i umjetnica Julija Stapić Katić u posljednjih deset godina predstavila svoje rijetke radove kao što su kamene makete srednjovjekovnih crkvica i kućica. Kako bi svijetu pokazala ljepotu naše stare arhitekture, s tim je potaknula mnoge naše iseljenike povratku na ognjište ili ih je barem podsjetila na trenutke djetinstva provedene na tim područjima.
Iz zbirke nazvane "Montenense moj" (2003 *) izdvajamo pjesmu koja govori o rodnom mjestu, ljudima, običajima...
Nema više gange, šijavice.
Ritko di' se čuje plač od dice,
u draču su uvile se loze,
ne caruju ni ovce ni koze.
Nema više ni blaga ni stada,
ni težaka usrid vinograda,
zaresli su i puti i staze,
sa planine vukovi silaze.
Na vrj' sela, bija zog je mali,
nedijom bi muški balotali,
a sve okolo vrvilo od dice,
mili Bože, a danas ni 'tice.