Kist i pero kako ga kamen piše

Kako za sebe voli kazati da je zagvožđanka slikarica i umjetnica Julija Stapić Katić u posljednjih deset godina predstavila svoje rijetke radove kao što su kamene makete srednjovjekovnih crkvica i kućica. Kako bi svijetu pokazala ljepotu naše stare arhitekture, s tim je potaknula mnoge naše iseljenike povratku na ognjište ili ih je barem podsjetila na trenutke djetinstva provedene na tim područjima.
Iz zbirke nazvane "Montenense moj" (2003 *) izdvajamo pjesmu koja govori o rodnom mjestu, ljudima, običajima...

Nema više gange, šijavice.
Ritko di' se čuje plač od dice,
u draču su uvile se loze,
ne caruju ni ovce ni koze.
Nema više ni blaga ni stada,
ni težaka usrid vinograda,
zaresli su i puti i staze,
sa planine vukovi silaze.

Na vrj' sela, bija zog je mali,
nedijom bi muški balotali,
a sve okolo vrvilo od dice,
mili Bože, a danas ni 'tice.

* Montenense - to ime 533 godine nosio je Zagvozd, Zagvozd prvi put spomenut 533. godine na crkvenom saboru u Solinu. Zvao se kao i sada samo latinski: Montanense. U Zagvozdu se govorilo latinski, u Bijakovi, na stajama, kod koza - ilirski. Po dolasku Hrvata, u hiži i gvozdu hrvatski, u crikvi staroslavenski. Zagvozd zauvijek ostao vjeran hrvatskom biskupu, onom što je visoko nad Split podigao brončani prst. Hrvatski glagoljao, pisao glagoljicom.

Svestrana umjetnica Julija Stapić-Katić rođena je 23 rujna 1964 u Zagvozdu. Slikarstvom se predstavila javnosti prije petnaestak godina te iza sebe ima četrnaest samostalnih i preko dvadeset skupnih izložbi sirom Hrvatske.

Dijelom korišten izvor gdje ujedno možete pogledati radove ove darovite umjetnice.
Izbor novih radova možete pogledati u fotogaleriji.