Ganga je nastala u Runovićima

Monumentalno knjižno izdanje “Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja” bit će predstavljeno krajem siječnja u Splitu, a riječ je o zamašnom izdanju velikog formata koje na oko 500 stranica donosi zapise i analize, te četiri nosača zvuka liturgijskog pučkog pjevanja na području koje je povjereno franjevcima ove provincije, a to je gotovo čitava Dalmacija – od Metkovića do Karina.

Time je zapravo spašena od zaborava glazbena spomenička baština, a na ovom velikom projektu četiri je godine radio cijeli niz stručnjaka, muzikologa, etnomuzikologa i zapisivača: dr. Hana Breko-Kustura i dr. Gordana Doliner iz HAZU analizirale su materijale, a zapisivali su ih fra Mile Čirko, Joško Ćaleta, fra Stipica Grgat, don Šime Marović, Ljubo Stipišić Delmata, fra Domagoj Volarević, fra Jure Župić, Siniša Vuković.
Korišteni su i zapisi starijih sakupljača pa je u knjizi predstavljeno 111 napjeva, od kojih se mnogi rijetko ili više nikako ne izvode.

Od župe do župe

− U sklopu proslave 800 godina franjevačkog reda načinjena su različita izdanja i na različitim poljima, a mi smo se odlučili istražiti glazbenu baštinu područja za koja se pastoralno brinu franjevci. Kako bismo došli do rijetkih i starih napjeva, išli smo od župe do župe i po arhivima naših samostana, pronalazili pjevače, snimali, zapisivali, a neke smo skladbe prikupili i od naših fratara. Objavili smo i davno zapisane napjeve, poput “U sve vrime godišća”, koji je u Sinju u božićnoj noći 1881. godine slušao Franjo Ksaver Kuhač. Taj sinjski napjev više se ne izvodi, pa evo prilike da ponovno zaživi – objašnjava maestro fra Stipica Grgat, voditelj projekta i glavni urednik izdanja, navodeći da čak 70 posto skladbi nikad nije bilo publicirano, a nađeno je još nekoliko desetaka napjeva pa će se pripremiti i drugi svezak.

U knjižnom izdanju tiskani su kompletni notni zapisi pjesama, zatim svi tekstovi, analize napjeva i jezika, stručni komentari, pregled po lokalitetima i liturgijskim vremenima, popis zapisivača, kazivača, tonski zapisi s detaljnim objašnjenjima, muzikološki i povijesno-analitički prikaz, čak i povijest Provincije....

Imotsko pjevanje

− Hrvatska pučka liturgijska glazba specifična je jer je, za razliku od cijeloga katoličkog svijeta gdje je vladao samo latinski jezik, imala povlasticu nastanka na narodnom jeziku. Stoga je naša pučka crkvena glazba prepuna izvornih narodnih elemenata, te u manjoj mjeri službenog gregorijanskoga korala. U Runoviću smo, primjerice, zapisali crkvene napjeve koji su autentično imotsko pjevanje iz kojega je “nastala” ganga.

Pjevane mise iz Lišana i Stankovaca imaju velike sličnosti s ličkim narodnim pjevanjem, a utjecaj terce evidentan je u napjevima iz Sumartina. Inače se svi ovi napjevi izvode a cappella, bez instrumenata, oni su uistinu nematerijalni spomenici hrvatske baštine – ponosan je fra Stipica, u isto vrijeme i zabrinut zbog ubrzanog nestanka izvornog crkvenog pjevanja u dalmatinskim crkvama, što zbog nestanka stanovništva, što zbog “mode” koja zahvaća i liturgijsko pjevanje.

− Na ovaj način spašen je i preživio je dio naše povijesti koji su u svojem krilu stoljećima čuvali dalmatinski fratri. Ona je i naš dar hrvatskom narodu – zaključuje maestro Grgat.

Lokalni unikati

− Ovako obrađena građa bit će temeljna baza budućim glazbeno-povijesnim istraživanjima koja se bave uzajamnim vezama gregorijanskoga korala, glagoljaške tradicije i pučkih liturgijskih napjeva. Ona je i poredbena referencija novim proučavanjima pučkih napjeva ovog geografskog prostora koji bi mogao pokazati i poveznice s pučkim napjevima regija povijesno srodnih Dalmaciji, te potvrditi “lokalne unikate” stvarane u vremenu i prostoru pod vodstvom franjevaca – navodi dr. Hana Breko-Kustura iz Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU i jedna od suradnica na knjižnom izdanju.

Damir šarac, FOTO: CROPIX