Divice moja pričista ne daj krupu
Da ostanu zdrave uši duvanu u Krnjuši
i na Bilobrigu i na Badnjinama
Zrno da zajedri u mladim lozama na Paljici
I Gospe moja krava da mi se oteli navakat
Tvrtko mi crče za sirom i mlikom
I još Gospe počen pulastrice da mi pronesu
Devet ih imam uredne su
I Gospe moja voćke da ponesu isprid kuće
U škrinji više nema berekin mali pokupi
More, u tebi noćas vidim snagu
Bučniji je glas tvoj ovdje u uvali između Pila i Lovrijenca
Od svih dubrovačkih zvona
Tvoje tijelo bjesni požudom
Noćas ti si divlji ljubavnik
Zidine Grada ozbiljne su po tko zna koji put
Jer ti si neobuzdano kad urlaš u zanosu strasti
I kad miluješ raskošne kose hrvatske ljepotice
Kao i sinoć, i noćas sam tvoj hodočasnik
U naletima tvoje muškosti
Ori se moja ganga pod starim gosparskim Gradom
U meni more sijeva i pjeva
(Stavio na uvid: Prof.dr.sc. Branko Marinović, dječji kardiolog, prijatelj i promicatelj poezije Marka Bitange)
Iz dna srca i junačke snage,
zazvonit će riči naše gange!
Lijepoj Našoj suza pune oči,
teški dani, i još teže noći!
Mali jesmo, al' smo sila jaka
dok smo složni ispod svog barjaka!
Imam prijedlog, nisu besmislice,
produbiti dno od bukarice!
Pa kad nagnem da me želja mine,
za lipotom naše didovine!
Još kad skupim svoja (tri) pajdaša,
zaorit će stara pisma naša!
Iz dna srca i junačke snage,
zazvonit će riči naše grude!
Još kad vidim da me Mara sluša,
puknit će mi i tilo i duša!
Bukarice, moram te zatopit,
al' ću prije crno zlato popit!
Malo manje nego lipu Maru,
volin vino i svoju bukaru.
