Hrvatski Stonhenge - Život u Cisti bujao dok su se gradile piramide u Egiptu
29.04.2020 - 19:52 /Zaseok Rojnica
Što je Stonehenge prema Cistastoneu!?
Uz državnu cestu između Trilja i Imotskog na području Ciste, na lokalitetu Crljivica najveće je nalazište stećaka u Hrvatskoj, koji je UNESCO proglasio zaštićenom svjetskom kulturnom baštinom. Ali, kameni spavači kako ih je nazvao Mak Dizdar, nisu jedina atrakcija na ovom lokalitetu. Prapovijesne gomile svjedoče kako se ovdje živjelo i ukapalo i tisućljećima prije, a kameni bunari, prirodno skupljalište vode, otkriva razlog zbog čega je ova lokacija okupljala ljude i životinje.
- U vrijeme dok su se gradile egipatske piramide, život je bujao i u Dalmatinskoj zagori, na području Ciste, na Crljivici. To bismo vrlo lako dokazali kada bismo detaljno istražili područje. Kada bismo uzeli lopate i počeli kopati, našli bismo prapovijest, Rim, cestu staru 2000 godina... - govori Ljubomir Gudelj Velaga, viši kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji je vodio istraživački tim na Crljivici 2004 i 2005 godine, kada je lokalitet posljednji put istraživan.
- Lokalitet nije dovoljno istražen. Istražili smo, uredili jedan manji dio. Ukupno, groblje se prostire na oko 5000 četvornih metara te svjedoči o snažnoj, imućnoj i brojnoj onodobnoj zajednici na području današnje Ciste Velike - kaže Gudelj Velaga.
Kasnosrednjovjekovno groblje nastalo je od 14. do 16. stoljeća pokraj rimske prometnice i vrtače u kojoj je sedam bunara. U osnovi groblja dvije su prapovijesne gomile iz brončanog doba, koje su također grobnice i čuvaju ostatke pokojnika pokopanih prije otprilike 4000 godina.
- Lokalitet je često spominjan u stručnoj i popularnoj literaturi, a od 2016. upisan je na UNESCO-ovu listu zaštićene kulturno-povijesne baštine, zahvaljujući zauzimanju službenika imotskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske - govori Gudelj Velaga.
UNESCO-ovu zaštitu dobili su u paketu s jojš jednim lokalitetom u Hrvatskoj, a riječ je o Dubravki u Konavlima te 20 lokaliteta u BiH.
Zanimljivo je što su se na istom tom mjestu, nakojem su se prapovijesni ljudi ukapali, nastavili ukopi tisućama godina kasnije. Gudelj to objašnjava blizinom prometnice i prisutnošću vode.
