O mjestu

CISTA se smjestila u srcu Dalmatinske Zagore, na zapadnom djelu Imotske Krajine. Prostire se na visoravni dugoj 7 km, koju po sredini presjeca suvremena prometnica Imotski - Trilj. Sa sjevera od Dobranja i Sviba, CISTU dijele brda : Kravlja Glavica (667 m), Lukavac (422 m), te Šiljak (620 m). Od Katuna i Kreševa dijele je brda: Gradina (694 m), Visocica (751 m), i Vitrenik (660 m).

Nalazi se na: 43°31' sjeverne geografske širine i 16°53' istočne geografske dužine. Površina: 45,26 km², CISTA je kao i ostala mjesta Dalmacije, položajem, izgledom i velicinom odraz prirodnih, povijesnih, gospodarskih i društvenih osobina Dalmacije.

Prikaz veće karte

Tragovi naseljenosti Ciskog područja sežu daleko u prošlost. To potvrduju brojne predpovijesne gomile, gradine, stećci, crkvine ...Na tom podrujčju mijenjale su se mnoge civilizacije i ostavljale za sobom brojne tragove, koji se i sada vide, a neki se tek istražuju. Stanovništvo nikad kroz povijest nije bilo brojno, uglavnom se bavilo stočarstvom, a kroz područje CISTE je prolazila "Rimska cesta" i bila vrlo važna za pravac Salona - Narona. Za vrijeme Turske vladavine Cišćani su selili prem Bosni. Na prazna ognjišta dolazili su stanovnici iz sela oko Cetine, a nešto i iz Hercegovine.
U prvoj polovici prošlog stoljeca Cišćani su poznati kao " GALANTARI " . Jedan od najpoznatijih galantara je pok. Petar Burazin - Totan po kojemu je i snimljen serijal " Prosjaci i sinovi " redatelja Ante Vrdoljaka. Da prehrane svoju brojnu obitelj, bavili su se sitnim trgovinom. Selilo se van granica Domovine po europskim državama, a krstarilo ih je i po Domovini. Neki od njih su se uspjeli ekonomski visoko uzdignuti.

U današnje vrijeme stanovnici Ciste najčešće sele u gradove radi zaposlenja, te pomalo odvode svoje obitelji pa se stanovništvo polako smanjuje. U Cisti nema miješanog stanovništva, tu žive isključivo hrvatske obitelji.

Kroz Cistu prolazi glavna cesta koja povezuje Imotski sa Sinjem. Proširena je i asfaltirana 1978 - 1979. Ide trasom stare "rimske ceste" koja je spajala grad Tilurium ( Trilj ) s gradom Novama ( Runovićim ). To je bila u ono doba vrlo važna prometnica u pravcu Salona - Narona. Ta je cesta obnovljena za vrijeme pretura Adolfa Frantza (1854 - 1861). Ova cesta nije nikad gubila na važnosti. Put Cista - Dobranje probijan je 1896 i 1989. taj kolni put je asfaltiran 1978 godine. Godine 1898 probijani su kolni putevi : na Vučckovoj strani, prema Raićevu bunaru i na Podrtici.

Reljef Ciste po svojem obličju i sastavu sličan je ostalim dijelovima Dalmacije. Tu možemo izdvojiti (razlikovati) dva dijela: brda (najviše 751 m) te kršku zaravan. Brda u Cisti imaju Dinarski smjer pružanja i izražen je paralelizam reljefa. Brda od ukupnog prostora u Cisti zauzimaju oko 35% površine, dok zaravan zauzima ostatak oko 65% površine. U satstavu i gradi prevladavaju vapnenci, dolomiti i fliš. Na ovom području krš je neodoljiv od vapnenačke podloge. Ceste su pukotine, škripi, jame, špilje (Vitrenik, Zelenikovac-Trnovac i dr.). Veoma su karakteristični krški korozivi oblici, bezvodnost, škrtost plodnog zemljišta Tektonska struktura ovoga kraja u stanovitoj je mjeri labilna, na što upućuju brojni tragovi i pojave u prošlosti (potresi). Što se tiče tla prevladavaju smeđa tla te crvenica.

U pogledu biljnog pokrova na Ciskom području ne postoje neke veće podjele biljnog svijeta. To je prostor medunca i drugih hrastova s bjelograbom kojeg ima najviše (carpinetum orientalis croatica). U današnje vrijeme ima dosta i borove šume koja je nastala pošumljavanjem "golog" djela brda krajem 20-ih godina prošlog stoljeća. Ali na žalost ljetni požari ne zaobilaze ni ove naše prostore.

Za ovo područje je karakteristično da se starija grabova i hrastova šuma uspjela očuvati samo daleko od naselja ( zbog teže pristupačcnog terena ), dok u blizini naselja postoji samo mlada grabova i hrastova šuma.

Cista spada u područje submediteransake klime. To karakterizira nešto hladnije zime i duža ljeta. Zimi je vrijeme mnogo nestabilnije nego ljeti, češća smanjenja zračcnih masa, smjera vjetra, temperature, vlage i naoblake, nego u ljetnim mjesecima kad je vrijeme mnogo stabilnije. Srednj siječanjska temperatura u Cisti je 4,7 C, a srednja srpanjska 24,6¨C. Ako se usporede srednje siječanjske i srednje srpanjske temperature Ciste i Splita s okolicom, može se lako uočiti da su maje razlike temperatura u toplijem, nego u hladnijem dijelu godine. Razlog tome je što zimi na temperaturu u Cisti ima najveći utjecaj Bura, dok Splitsko primorje od studene zimske bure velikim dijelom štite planine Perun, Opor, Kozjak i Mosor. Bura se "rada" na kupreškim vratima, pa preko Ciste ide na Dubce, gdje se rasplinjuje po moru. Jugo na ove prostore dolazi preko Dubaca i često donese kišu. Ponekad dosegne olujnu jakost što se poslije očituje na poljoprivrednim dobrima (skršenim stablima i štetama u vinogradima).

Što se tiče poljoprivrede, cista je pasivan kraj. nigdje nema izvora žive vode, a postavljanje vodovoda je u tijeku. Stanovništvo se pomaže jedino " Čatrnjama " u opskrbi vodom. Poznate su dvije lokve u kojim gotovo nikad voda ne presušuje Raičeva Lokva i Brlog. Nekad se na Ciskom području sijala pšenica i kukuruz, a u današnje vrijeme od starijih poljoprivrednih kultura se sadi krumpir i loza, a i to isključivo za osobne potrebe. Malo je obradivog zemljišta i sve se više pretvara u "ledine". Stoka se nekada u čitavom kraju uzgajala na veliko, dok se danas drži samo za kućne potrebe. U zadnje vrijeme manji dio domaćinstva mijenja stoku krupnog zuba i drži onu sitnog zuba, radi lakšeg uzdržavanja